Za kršćane koji Božić slave prema Gregorijanskom kalendaru, danas je Badnjak – posljednji dan došašća i ujedno dan uoči jednog od najradosnijih kršćanskih blagdana, Božića.
Badnjak je dan bdjenja, tišine i duhovne pripreme za proslavu rođenja Isusa Krista. Obilježen je osjećajima nade, mira i zajedništva, dok se u domovima vjernika privode kraju posljednje pripreme za sutrašnji blagdan.
U tradiciji ovog dana posebno mjesto zauzimaju uređenje doma, kićenje božićnog drvca, priprema kolača i posnih jela. Iako post nije strogo obavezan, običaj je da se na Badnjak ne konzumira meso. Naziv Badnjak odnosi se i na drvo ili panj koji se prema starim običajima palio na ognjištu kao simbol topline, svjetlosti i života.
Vrhunac badnjeg dana predstavljaju mise polnoćke koje se služe u crkvama širom Bosne i Hercegovine, najčešće u ponoć, a u posljednjim godinama sve češće i u ranijim večernjim terminima kroz tzv. dječje polnoćke, kako bi i najmlađi mogli učestvovati u slavlju.
Badnji dan i večer ispunjeni su brojnim običajima koji se razlikuju od kraja do kraja, a sam naziv Badnjak povezuje se s glagolom „bdjeti“, što simbolizira noć iščekivanja Božića. U pojedinim sredinama i danas su sačuvani običaji unošenja badnjaka i slame u kuću, paljenja božićnih svijeća i porodičnog okupljanja uz posnu večeru.
Iako su u savremenim, urbanim sredinama očuvani tek dijelovi tradicionalnih običaja, Badnjak se i danas obilježava uz božićno drvce, jaslice, božićne pjesme i zajedničku večeru, dok odlazak na polnoćku ostaje jedan od najznačajnijih izraza vjere i duhovnosti katolika.