Lejletul-berat, noć polovine mjeseca šabana, nastupa večeras i u islamskoj tradiciji zauzima posebno mjesto kao noć oprosta, Božije milosti i prilike za iskreno pokajanje. Brojni vjernici ovu noć provode u namazu, dovi, zikru i učenju Kur’ana, tražeći oprost i duhovni smiraj.
U predajama se navodi da je Lejletul-berat noć u kojoj se otvaraju vrata oprosta i u kojoj Allah, dž.š., obasipa Svoje robove milošću. U jednoj od poznatih predaja stoji da Allah u ovoj noći oprašta onima koji iskreno traže oprost i daruje Svoju milost onima koji je mole, dok su oprosta lišeni oni koji u srcu nose mržnju prema drugima.
Hazreti Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik Muhammed, a.s., jednu noć proveo u dugom namazu i sedždi, a zatim pojasnio da je riječ upravo o noći polovine šabana, u kojoj se, prema predajama, pruža posebna prilika za oprost grijeha.
U drugim predajama slikovito se navodi da Allah u ovoj noći oprosti veći broj ljudi nego što ima dlaka u vuni stada plemena Benu Kelb, koje je bilo poznato po velikim stadima, čime se naglašava širina Božije milosti. Istovremeno se prenosi da su iz oprosta izuzeti oni koji svjesno ustrajavaju u teškim grijesima, poput mržnje, prekidanja rodbinskih veza, oholosti, neposlušnosti roditeljima i teških poroka.
Iako među islamskim učenjacima postoje različita mišljenja o jačini pojedinih predaja, mnogi smatraju da njihov zbir potvrđuje posebnost Lejletul-berata, zbog čega se ova noć kroz stoljeća obilježava ibadetom.
Vjernicima se preporučuje dobrovoljni noćni namaz, učenje Kur’ana, zikr i dova, bez strogo propisanog broja rekata, uz duže zadržavanje u kijamu i sedždi. Posebna pažnja pridaje se dovi, za koju se vjeruje da ima posebnu vrijednost u ovoj blagoslovljenoj noći.
U tradiciji se također navodi preporuka dobrovoljnog posta narednog dana, petnaestog dana mjeseca šabana, što su praktikovali brojni raniji muslimani kao nastavak ibadeta i zahvalnosti.