Džemat Džebari i Mjesna zajednica Podgajevi danas su prigodnim programom obilježili 30. godišnjicu pogibije pukovnika i pilota Džemala Malkića, dobitnika najvećeg ratnog priznanja – Zlatnog ljiljana, te jednog od simbola hrabrosti i požrtvovanosti u borbi za Bosnu i Hercegovinu. Komemoracija je održana u njegovom rodnom kraju, gdje su evocirane uspomene na njegovu izuzetnu vojnu karijeru i nesebičnu službu narodu.
Naglašeno je kako obilježavanje 7. maja i sličnih važnih datuma igra ključnu ulogu u očuvanju kolektivnog pamćenja, te da sjećanje na heroje poput Malkića mora ostati živo i prenošeno budućim generacijama.
Džemal Malkić, poznat i kao Džemo, rođen je 1958. godine u selu Kuljan kod Živinica. Nakon osnovnog školovanja u Kuljanu i Gračanici, završio je vojnu i vazduhoplovnu akademiju u Mostaru i Zadru, gdje je stekao reputaciju vrhunskog pilota. Službovao je u JNA, ali s početkom rata odlučno je napustio tu vojsku i pridružio se Armiji Republike Bosne i Hercegovine.
Tokom rata, Malkić je obavljao neke od najopasnijih misija – prevozio je medicinske timove, evakuisao ranjenike i dostavljao humanitarnu pomoć u opkoljena područja poput Goražda i Žepe. Njegova hrabrost bila je prepoznata, a njegova posvećenost neumoljiva.
Na današnji dan, 7. maja 1995. godine, dogodila se tragedija. U večernjim satima, helikopter je poletio sa heliodroma Višća kod Živinica, noseći 19 osoba – među kojima su bila četiri tuzlanska ljekara koji su dobrovoljno odlučili pružiti pomoć stanovništvu u Srebrenici: dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović i dr. Dževad Džananović.
Na planiranom mjestu slijetanja na planini Igrišnik, helikopter je dočekivala jedinica predvođena komandantom Avdom Palićem. No, zbog do danas nepoznatih okolnosti, letjelica je pala u blizini zone slijetanja.
U nesreći je smrtno stradalo 12 osoba, među njima i pilot Džemal Malkić, njegov kolega Enver Čokić, letač-tehničar Izet Džambić te tri ljekara i više putnika. Nekolicina je preživjela, s težim i lakšim povredama, uključujući i jednogodišnje dijete – Emira Salihovića.
Pad ovog helikoptera označio je i prekid vazdušnog mosta prema Žepi i Srebrenici, što je značajno uticalo na daljnju sudbinu tih enklava.
Iako ni nakon tri decenije nisu pronađeni konkretni dokazi da je helikopter srušen vatrenim oružjem, okolnosti tragedije i dalje izazivaju bol i pitanja. Ipak, ono što ostaje nesporno jeste heroizam onih koji su tog dana poletjeli – sa misijom pomoći, a ne povratka.
Džemal Malkić će zauvijek ostati upisan kao jedan od najčasnijih sinova Bosne i Hercegovine.